preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Brajda" Rijeka

 > Naslovnica
Vijesti

Osmaši u gradu heroja

Autor: Lana Vivoda, 1. 6. 2017.

Ovogodišnja generacija osmaša prva je generacija Osnovne škole Brajda, koja je uključena u projekt „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“. U podne, 21. svibnja 2017. uputili smo se, u pratnji naših razrednika - prof. Ivice Matetića i teacher Vesne Benić, te prof. Branke Perković-Jardas, k našem odredištu.

Na Sajmištu - ispred Hostela Dubrovnik

Ovogodišnja generacija osmaša prva je generacija Osnovne škole Brajda, koja je uključena u projekt „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“. U podne, 21. svibnja 2017. uputili smo se, u pratnji naših razrednika - prof. Ivice Matetića i teacher Vesne Benić, te prof. Branke Perković-Jardas, k našem odredištu.

Putem smo pokupili četvero osmaša škole Lokve s razrednicom, te uz uzbuđenje i veselje nastavili naš put. Nakon šesterosatne vožnje, kroz polja kukuruza, pšenice i duhana, stigli smo u Hostel Dubrovnik na Sajmištu, nedaleko od središta Vukovara.

Sljedećega dana, nakon doručka, poslušali smo dva predavanja, „Domovinski rat“ i „Bitka za Vukovar“. Posjetili smo potom Gradski muzej Vukovar, tzv. Dvorac Eltz i Muzej vučedolske kulture gdje smo saznali kako su živjeli stari Vučedolci. No program tu ne završava, jer za kraj dana je organizirana nezaboravna diskovečer, gdje smo se družili s učenicima drugih šest škola iz naše županije.

Ponosni i neuništivi vukovarski vodotoranj

Tijekom trećega dana naše terenske nastave posjetili smo memorijalne lokacije na širem području grada Vukovara. Prva lokacija koju smo obišli jest Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, a nakon toga smo se uputili k Masovnoj grobnici na Ovčari. Zatim smo posjetili Spomen-dom „Ovčara“ (hangar), gdje smo slušali što su pretrpjeli zatočenici iz Vukovarske bolnice prije masovnoga smaknuća, u kojoj smo (u podrumskim prostorijama) ostali nijemi od tuge znajući što se s ranjenicima kasnije dogodilo. Obuhvaćeni osjećajima, krenuli smo prema sljedećoj lokaciji, a to je bila Trpinjska cesta, tzv. „Groblje tenkova“, gdje smo posjetili „Spomen-dom hrvatskih branitelja“. Jako nas se dojmilo koračati cestom gdje je u nepuna tri mjeseca 1991. uništeno 30-ak tenkova Jugoslavenske narodne armije. To su mjesta na kojima nitko nije ostao ravnodušan. Slušajući te tragične, nažalost istinite priče, shvatili smo koliko smo zapravo sretni što živimo u miru, te se svaki dan budimo bez straha za preživljavanje.

To je bila zadnja memorijalna lokacija koju smo obišli, ali ne i kraj programu. Dvoje učenika naše škole, Lucija Rukavina i Leon Bevanda, sudjelovali su u interaktivnom kvizu, gdje su se natjecali s drugim školama u stečenom znanju.

Ponosni smo na njih, jer su osvojili visoko drugo mjesto!

U sredini: Lucija Rukavina i Leon Bevanda

Osim što smo mnogo toga naučili, mi smo se i zabavili i uživali u druženju s vršnjacima i poruci da gradimo mir, suživot i toleranciju i da cijenimo prijatelje koje smo stekli u osnovnoj školi. Za kraj možemo samo reći kako će nam ova trodnevna terenska nastava ostati u neizbrisivom sjećanju.

Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata

 

Rekli su o terenskoj nastavi…


Na satovima povijesti učili smo o strahotama Domovinskog rata i o Vukovaru. Sada kada sam vidio te ulice, kuće na snimkama pretvorene u ruševine, pokušao sam shvatiti kakve su se strahote događale u gradu-heroju. Osjećao sam kao da svaka kuća nosi veliku bol i kao da nam govori: „Mi ponosno stojimo tu za našu i vašu slobodu, za vaše bezbrižno djetinjstvo.“

Leon Bevanda, 8.b


Terenska nastava u Vukovaru  zasigurno je bila zanimljivo i nezaboravno iskustvo, no i vrlo morbidno te srcedrapajuće. S jedne strane šokantno i razočaravajuće zbog spoznaje da ljudi mogu biti najveća čudovišta koja je Bog stvorio i činiti tako odvratne i neljudske stvari, no s druge  i vrlo poučno.

Petra Milković, 8.b


Bolnica i Ovčara na nas su ostavile najjači dojam od svega. Nismo ni sami znali je li nas više boljela glava od podataka o broju mrtvih i ljudi koji su se borili te na kraju bili strijeljani i bačeni u jamu kao životinje, ili nas je više boljelo srce jer ni sami nismo znali što reći, kako reagirati jer pomoći nismo mogli.

Šteta je napravljena, a jedino što se sada može je prenositi tu tragediju s naraštaja na naraštaj. Zaustaviti buduće naraštaje koji će odlučivati o razvitku i dobrobiti svijeta, da budu svjesni posljedica koje se osjećaju u tolikoj mjeri da i do dana današnjega ljude ostavljaju bez daha. To je bila poanta i poruka našega odlaska u Vukovar. Cilj organizatora putovanja – Javne ustanove „Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar“   -  bio je probuditi u nama barem trunku savjesti i osjećaja koje su ljudi proživljavali te strašne ratne  1991.

Mislim da su u toj namjeri uspjeli. Nakon  vrijednih lekcija s terenske nastave, tužnih prizora i suočavanja s realnošću, možemo samo zahvaliti na miru koji imamo. Tuga, bol i smrt, NIKADA više!

Lara Stolčić, 8.b


Navik on živi ki zgine pošteno - riječi na križu ispisane glagoljicom

 




e-Dnevnik
Anketa
Kalendar
« Rujan 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Korisni linkovi

Vijesti
Anketa
Koji ulaz u školu češće koristiš?




Arhiva dokumenata
CMS za škole logo
Osnovna škola "Brajda" Rijeka / Ivana Rendića 6, HR-51000 Rijeka / os-brajda-ri.skole.hr / ured@os-brajda-ri.skole.hr
preskoči na navigaciju