Udahnuvši čisti zrak, divili smo se pogledu koji se pruža na cijeli Kvarner. Iako kažu da je lakše spustiti se nego se nekuda uspinjati, ovoga je puta spust bio jednako težak zbog jakih udara bure. Vakula je rekao: "Pretežno vedro" no zaboravio je na "mjestimične udare bure" ;). Buru smo nadmudrili spuštanjem potrbuške. Nakon 6 sati aktivnog hoda, došli smo do Podkilavca te potom do naše najdraže Rijeke. 

Piše: Andrea Vukašinović
(pripravnica za razrednu nastavu)

A evo kako je ovaj poseban dan doživjela Maria Šoda, učenica 8.a razreda

30. rujna 2015, srijeda - običan školski dan ili ne?  Ne i za učenike 8.a razreda  koji su se s razrednicom  Emilijom Cuculić i pripravnicom Andreom zaputili na Hahlić.  Očekivali smo  laganu šetnjicu,  dva sata  hodanja po blagoj uzbrdici,  dolazak  do neke livade na kojoj ćemo provesti ostatak slobodnog  vremena dok nam vjetar bude u kosi, a Sunce u očima. Ono što smo doživjeli nije nimalo slično maštanju,  došli smo  busom do početka planinarske  staze. Nakon toga smo nastavili  strmim putem kroz šumu . Lagana šetnica preobrazila se u mukotrpno hodanje/planinarenje, a hodali smo otprilike sat i pol dok nismo došli do livadnih brežuljaka koji vode do planinarskog doma. Okupljeni ispred  planinarskog doma, malo smo se družili ( i sa psom Đurom),marendali i dodatno se smrznuli. Na putu do dna planine čak smo naišli i na malenoga ptića kojeg smo nježno pomazili i ostavili ga Majci prirodi. Izlet smo završili na livadi kod autobusne stanice bježući od skakavaca koji su se nalazili u travi, kao prava gradska djeca.

Cijelu fotogaleriju pogledajte ovdje.