Kako bilo, još negdje u rujnu ove godine voditeljice prirodoslovne skupine, Maja Kovačević i Emilija Cuculić, inače učiteljice kemije i biologije, odnosno fizike i matematike, pozvale su učenike 7.b razreda i njihovog razrednika, pisca ovih redaka, da im se pridruže u izlasku izvan školskih prostora. Gotovo svi pozvani nisu odveć razmišljali već su ispustili jedan veliki Jupiiiiiii...!!!

U najkraćim crtama: organizirale su za sve nas terensku nastavu s ciljem obilaska toka rijeke Drave i geografsko-botaničkog rezervata Đurđevački pijesci. Glavnih ciljeva ovakve nastave ima mnogo, a oni najvažniji su: eksploatacija riječnog pijeska, istraživanje nalazišta zlata, upoznavanje postupaka dobivanja zlata ispiranjem pijeska, proučavanje obilježja geografskog rezervata, uočavanje značajki zaštićenih prirodnih objekata, razvijanje ekološke svijest, promicanje vrijednosti rada, i tako dalje, tako dalje,... Dovoljno?

E, a što su to točno naši učenici radili? Pa, prije svega, osim što su vježbali strpljivost u autobusu (jer vožnja od 300-tinjak kilometara u jednom smjeru i nije baš za one tankih živaca), sudjelovali su u radionici u kojoj su nam simpatični domaćini iz Donjeg Vidovca pokazali kako hodajući uz korito rijeke Drave doslovno hodate po zlatu, te kako je veliko umijeće uspjeti iz tona i tona pijeska izdvojiti zrnce ili dva čistog 24-karatnog zlata. Tajnu o tome kako se zlato ispire i izdvaja iz pijeska, tko je pažljivo slušao, mogao je saznati, ali mi vam ju nećemo prenijeti. Mi ćemo ju spremno iskušati u koritu naše Rječine. Ups,...

Prikupljeni podaci i stečeno iskustvo iskoristit će naši učenici u nastavi kemije, biologije, fizike i na satovima razrednog odjela, ali i pri ostvarenju školskog godišnjeg projekta Sjajnije od zlata. Budite bez brige, o zlatu će naši prirodoslovci još dosta govoriti.

Nakon zlatne groznice, domaćini su nam pripremili slatku okrijepu: svakom vrijednom kopaču zlata, na stolovima restorana obližnjeg hotela, zamotale su se i prepustile na milost po dvije palačinke. Uslast pojedene (a bilo je tu jedenja rukama, nogama, a gdjegod i priborom) kalorije su se brzo istrošile na prekrasnoj livadi u trku za loptama, pticama ili dežurnim krivcima.

Savršeno. Da je bar potrajalo...

A nakon toga, krenuli smo put Đurđevca, odnosno nešto istočnije od središta grada. Tamo smo malo u čuđenju, a više u igri otkrili "hrvatsku Saharu". Vidjeli smo dio od 20 hektara pijeska okruženog šumom i obraslog grmljem, koja tu stoji već stoljećima u sukobu s okolinom, prirodom i ljudima. Gotovo nestvarno... I prava je šteta, kako su nam rekli, da neki Danci ili možda Norvežani na sve moguće načine žele doći u posjed ovom fenomenu i iskoristiti ga na svačije zadovoljstvo (a najviše svoje), a naše institucije i uvažene organizacije prepuštaju dvjema osobama (djelatnicama Javne ustanove za upravljanje ovim zaštićenom krajolikom) da volonterski i mukotrpno njeguju ovaj fenomen i prenose znanje o njoj putnicima namjernicima. Brinemo se, jedino, da erozija, vjetar ili nadiruća vegetacija u potpunosti ne prekrije ovaj fenomen i ostavi ga samo u našim sjećanjima.

U povratku kući, zastali smo u prekrasnoj Koprivnici. Prošetali smo se središtem grada i uvjerili se da gradu iz kojeg smo skrenuli na put nedostaju šetnice i parkovi, upravo onakvi kakve imaju gotovo svi gradovi u Podravini koje smo posjetili.

Svi ostali detalji izleta vjerojatno vas ne zanimaju: valjanje u koprivama i posljedice (slika desno), miješanje šumećih tableta s gaziranim pićima, pjevanje navijačkih pjesama podno tribina stadiona prvoligaša Slavena iz Koprivnice, zaustavljanja pokraj prometnica za sve one koji stvar nisu uspjeli obaviti prije polaska, ubrzani tečaj lijepog ponašanja za stolom pri jelu, rađanje novih ljubavi i simpatija, razočarenja i suze na istu temu, mučnine od vožnje, promašene adrese i okretanja autobusa, prebrojavanje učenika, sakupljanje razbacanih otpadaka, izgubljene i pronađene torbe...Svi detalji spomenutih događaja, vjerujte, nisu za javnost.

Učitelji i učenici na sve to već su navikli.

Pozdravljaju vas prirodoslovke i razrednik 7.b