Učenici su upoznali Bojanu Meandžiju, autoricu autobiografskog romana „Trči! Ne čekaj me…“. Ovaj je roman posvećen njezinom djedu, a nastao je kao domaća zadaća za sat hrvatskog jezika u sedmom razredu.

Prvu rečenicu svoga romana napisala je u dva sata ujutro, a ona je glasila „Zgrada nam gori, nije me strah“. Većina nas nije se mogla zamisliti u takvoj ili sličnoj situaciji niti zamisliti da se na rođendan dogodi nešto loše što će se pamtiti cijelog života. Nije ni naša autorica sve dok se nije dogodio napad na Karlovac 4. listopada 1991. godine - taj dan promijenio joj je život. Domovinski je rat provela u ratnom Karlovcu, većinom u skloništu. Tolika želja za kraj rata ispunjena je 7. kolovoza 1995. godine, a nakon zvuka sirene koja je označavala završetak rata ljudi su počeli izlaziti iz skloništa i pjevati u sav glas. Zanimljivo je da smo i mi poslušali zvuk sirene (koja je označila kraj Domovinskog rata)  jer je naša gošća sve pomno snimala svojim radijom.

U nekim trenutcima prevladale su  emocije koje nitko nije mogao spriječiti jer smo suosjećali s književnicom i doživjeli njezinu bol koja je ostavila trag u njezinom sjećanju.