Osnovna škola "Brajda" Rijeka

Dan je započeo u osam sati ujutro okupljanjem u školskom dvorištu, gdje su se okupili prirodoslovci, a i poneki učenik osmog razreda kojemu je ovo prvi susret sa Hahlićem. U manjim  smo se grupicama uputili prema autobusnoj stanici na Delti gdje smo se ukrcali na autobus i uputili prema početku staze, mjestu Podkilavac. Čim smo se iskrcali počeli dozivati svog vjernog suputnika, zlatnog retrivera Đuru. Kada smo se svi okupili, krenuli smo u šumskim putem u Mudnu dol. Hodajući kroz šumu, divili smo se šarenim bojama i ljepoti jeseni koju je nemoguće doživjeti u gradu na ovakav “šumski” način. Nakon sat i pol, ne tako napornog, hoda, stigli smo do prve stijene, naše prve prepreke. Nažalost, naš vjerni suputnik Đuro kod stijene se rastao od nas, ali dostojno ga je zamijenio drugi četveronožni ljubimac Ari kojemu smo malo pomogli prilikom prelaska. Neke učenike je bilo pomalo strah, no oprezno i hrabro smo prešli sve stjenovite prepreke. Unatoč našem strahu, to je naš izlet učinilo uzbudljivom avanturom. Nastavili smo hodati kroz grobničku prašumu, a gdje bi bila koja ogromna lokva prekrivena palim lišćem, neki od nas razigraniji, smočili bi noge suvereno pljusnuvši baš u lokvu. Kažu da smo imali  susret  s poskokom, kojega ja osobno nisam vidjela, ali sam čula priče (s obzirom da sam bila na kraju reda) -  najprije je to bila mala sivkasta zmija, pa je dobila rog... Svašta gradska djeca mogu vidjeti u divljini (ili svojoj mašti). Na svu sreću, nije bila nijedna gmizava životinja.

Put je nastavljen – kroz šumu, po obroncima, stazom, skretanjem sa staze, povratkom na stazu...   Hodajući po obroncima, osjećali smo se kao da smo likovi filma Gospodar prstenova, a dolazak na naše konačno odredište to je potvrdio. Pogled je bio veličanstven, cijeli naš grad i okolica obasjani jesenskim suncem ni ne slute da ih zadivljeno gledaju vaši prirodoslovci.  Sjedeći/ležeći po obroncima našeg kraja, družili smo se i uživali dok se žuta trava savijala i meškoljila pod vjetrom, a sunce ju je činilo zlatnom. Misija obavljena, odmor završen i vrijeme je za povratak. Polako smo se krenuli i dok smo došli do Podkilavca, sunce nam je već bilo pobjeglo, ali tamo nas je dočekao vjerni Đuro, zlatni retriver, s kojim smo se posljednji put oprostili.

Za pregled naše fotogalerije kliknite ovdje.