Da se to više nikada ne ponovi
Autor: Maša Gerdević, 25. 2. 2017.
U povodu Međunarodnog dana na sjećanje holokausta u petak, 27. siječnja 2017., učenice 7.a Sara Budimir i Maša Gerdević s profesoricom Tatjanom Krpan Mofardin u Gradskoj su vijećnici Grada Rijeke prisustvovale predstavljanju knjige Roberta Covaza „Oleg Mandić - Posljednji dječak iz Auschwitza“.
„Nikada neću zaboraviti…“ (Oleg Mandić)
U prepunoj Gradskoj vijećnici bio je i posljednji dječak iz Auschwitza, Oleg Mandić. Gospodin gradonačelnik, Vojko Obersnel, pozdravio je Olega Mandića i njegovu knjigu, svjedočanstvo strašnih zločina koje ne smijemo zaboraviti. Knjigu su predstavili uvaženi gosti koji su naglasili da kod mladih treba poticati ljubav prema pravdi i demokraciji koja se uči od malih nogu, osobito u školi. Zahvalili su se Olegu Mandiću koji dugi niz godina govori o strahotama logora, uvijek s jedinom željom - da se to više nikada ne ponovi.
Gospodin Mandić je imao jedanaest godina kada je s bakom i majkom dopremljen u njemački logor. Imao je sreće što je posljednji živ izišao iz Auschwitza, najvećega koncentracijskoga logora nacističke Njemačke. Nakon njegovog izlaska iznosili su samo mrtva tijela. Dugi niz godina u domu Olega Mandića sve vezano uz logor bila je tabu tema. Istaknuo je da svi oni koji su preživjeli holokaust ne žele govoriti o tom bolnom iskustvu. Nakon dugo vremena on je počeo govoriti svoju potresnu priču. Na to ga je potaknuo, nakon deset godina šutnje, književnik i urednik Plavog vjesnika, Mladen Bjažić. Tom je čovjeku s dubokim emocijama zahvalio što ga je prije četrdeset i dvije godine „natjerao“ da progovori o tim strahotama. Upravo prigodom obilježavanja desete obljetnice oslobođenja Auschwitza, Bjažić se bujicom riječi negodovanja obrušio na Olega Mandića: „To što si prošao i traumu koju si proživio ne pripada samo tebi, to pripada svim ljudima, cijelom čovječanstvu!“ Te su riječi duboko potresle Mandića i tada je shvatio da je dužan stalno upoznavati ljude s tim užasnim događajima, shvatio je da mora govoriti, govoriti, govoriti... On ističe da vjeruje da je dobro to što govori mladima, ali u njegovom se glasu osjeća i zabrinutost za ono što će biti sutra.
Na kraju je zaključio da je sretan što ovako postupa, što govori i ponavlja jer ako barem 0,01% mladih koji ga slušaju iskreno shvate potrebu da ustraju u borbi za pravdu i čovječnost, nije uzalud govorio. „Nikada neću zaboraviti tu strahotu koja se dogodila“, kaže gospodin Mandić koji sada ima osamdeset i četiri godine i jako želi da se u budućnosti ne ponovi nešto slično kao Auschwitz. |
Izvor fotografije: radio.hrt.hr
« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |